„Rapamicin ne može da dopre do mozga“ je jedna od najčešćih tvrdnji u krugovima za dugovečnost, a nova recenzija pokazuje da se zasniva na pogrešnom merenju. Lek je retko detektovan u cerebrospinalnoj tečnosti, ali autori objašnjavaju zašto to ne znači da ne ulazi u moždano tkivo. Uzorci iz humanog glioblastoma, kontrola napada kod tuberne skleroze, PET‑skeneri kod Alzheimerove bolesti i protok krvi kod nosilaca APOE4 sve ukazuju na stvarnu aktivnost u mozgu. Veliki problem je što niko nije direktno izmerio lek u zdravom ljudskom moždanom tkivu pri terapeutskim dozama. Evo šta dokazi podržavaju, šta ne, i ko bi trebao dva puta da razmisli.
This page is available in