„Rapamizin ne može doprijeti do mozga“ je jedna od najčešćih tvrdnji u krugovima dugovječnosti, a nova recenzija pokazuje da se ona temelji na pogrešnom mjerenju. Lijek je rijetko detektiran u cerebrospinalnoj tekućini, ali autori objašnjavaju zašto to ne znači da ostaje izvan moždanog tkiva. Uzorci ljudskog glioblastoma, kontrola napada kod tuberne skleroze, PET‑skeniranja kod Alzheimerove bolesti i protok krvi kod nositelja APOE4 sve upućuju na stvarnu aktivnost u mozgu. Glavni nedostatak je što nitko još nije izravno izmjerio lijek u zdravom ljudskom mozgu pri terapijskim dozama. Evo što dokazi podupiru, što ne, i tko bi trebao dvaput razmisliti.
This page is available in