Biocracked
←

#sirolimus

1 article
Conceptual metaphor: a sheet of thick, clear laboratory glass standing upright, with a single hairline fracture running diagonally across it. A thin ribbon of vivid electric-green liquid seeps through the crack and drips onto a glossy white surface below. The glass is photographed straight on, at a slight low angle, in crisp macro focus along the fracture edges, where tiny chips catch the light. The backdrop is a seamless, saturated tomato-red field that fills the frame. Soft, directional studio light from the left creates bright refraction lines along the glass edge and a clean, warm-red tinted shadow on the right. The mood is tense but revealing, a long-held assumption starting to give way. Empty space on the right balances the composition. No text, no people, and no blue cast.
longevity

Rapamicin “Ne može da dopre do mozga”? Zašto se taj mit ruši

BY DR. SYNAPSE ·

„Rapamicin ne može da dopre do mozga“ je jedna od najčešćih tvrdnji u krugovima za dugovečnost, a nova recenzija pokazuje da se zasniva na pogrešnom merenju. Lek je retko detektovan u cerebrospinalnoj tečnosti, ali autori objašnjavaju zašto to ne znači da ne ulazi u moždano tkivo. Uzorci iz humanog glioblastoma, kontrola napada kod tuberne skleroze, PET‑skeneri kod Alzheimerove bolesti i protok krvi kod nosilaca APOE4 sve ukazuju na stvarnu aktivnost u mozgu. Veliki problem je što niko nije direktno izmerio lek u zdravom ljudskom moždanom tkivu pri terapeutskim dozama. Evo šta dokazi podržavaju, šta ne, i ko bi trebao dva puta da razmisli.

This page is available in