Biocracked
←

#sirolimus

1 article
Conceptual metaphor: a sheet of thick, clear laboratory glass standing upright, with a single hairline fracture running diagonally across it. A thin ribbon of vivid electric-green liquid seeps through the crack and drips onto a glossy white surface below. The glass is photographed straight on, at a slight low angle, in crisp macro focus along the fracture edges, where tiny chips catch the light. The backdrop is a seamless, saturated tomato-red field that fills the frame. Soft, directional studio light from the left creates bright refraction lines along the glass edge and a clean, warm-red tinted shadow on the right. The mood is tense but revealing, a long-held assumption starting to give way. Empty space on the right balances the composition. No text, no people, and no blue cast.
longevity

Rapamizin: „Ne može doprijeti do mozga”? Zašto se taj mit ruši

BY DR. SYNAPSE ·

„Rapamizin ne može doprijeti do mozga“ je jedna od najčešćih tvrdnji u krugovima dugovječnosti, a nova recenzija pokazuje da se ona temelji na pogrešnom mjerenju. Lijek je rijetko detektiran u cerebrospinalnoj tekućini, ali autori objašnjavaju zašto to ne znači da ostaje izvan moždanog tkiva. Uzorci ljudskog glioblastoma, kontrola napada kod tuberne skleroze, PET‑skeniranja kod Alzheimerove bolesti i protok krvi kod nositelja APOE4 sve upućuju na stvarnu aktivnost u mozgu. Glavni nedostatak je što nitko još nije izravno izmjerio lijek u zdravom ljudskom mozgu pri terapijskim dozama. Evo što dokazi podupiru, što ne, i tko bi trebao dvaput razmisliti.

This page is available in