Godinama su istraživači koji su proučavali mitohondrije u starenju jajnih ćelija nalazili nešto zagonetno: praktično ništa. Kada su se organeli posmatrali u celini, mitohondrije u oocitu starijeg miša izgledale su iznenađujuće slično onima u mladog. Nova studija sugeriše da je ta očigledna stabilnost bila iluzija nastala prosekom i da je NMN, popularni suplement prekursora NAD+, promenio sliku na način koji nije bio uniforman.
Problem sa prosečnim vrednostima
Mitohondrijska disfunkcija široko se smatra jednim od glavnih uzročnika opadanja kvaliteta jajnih ćelija kako žene stare. Jaja su prepuna mitohondrija i zavise od njih za energiju potrebnu da sazru, budu oplođena i podrže rani razvoj embriona.
Većina ranijih radova merila je broj kopija mitohondrijske DNK (mtDNA) ili membranski potencijal kroz čitavu populaciju mitohondrija i izveštavala jedinstvenu vrednost. Taj pristup tretira mitohondrije kao međusobno zamenljive. Novi rad u Journal of Ovarian Research, autora Piasecki, Sheehan, Hopgood, Tilly i Woods sa Northeastern univerziteta, tvrdi da takav pristup može sakriti značajne razlike između podtipova mitohondrija.
Da bi testirali ovu ideju, tim je koristio fluorescencijsku aktiviranu separaciju mitohondrija (FAMS), što istraživačima omogućava da sortiraju i analiziraju pojedinačne organele na osnovu osobina poput membranskog potencijala i veličine, umesto da sve usitne u jednu prosečnu meru.
Šta su pokazali agregatni podaci
Kada su ispitali čitavu populaciju mitohondrija u mišjim oocitima, nisu našli značajnu razliku vezanu za starost ni u broju kopija mtDNA niti u membranskom potencijalu. Po starom pristupu, to bi značilo da mitohondrije praktično ne menjaju funkciju s godinama.
Autori smatraju da je takav zaključak nepotpun.
Skriveni podskupovi
Kada su organeli sortirani, stariji oociti su pokazali značajno povišen broj kopija mtDNA u dva specifična podskupa: mitohondrije sa visokim membranskim potencijalom i male mitohondrije. Podskupovi sa niskim membranskim potencijalom i veliki mitohondriji nisu pokazali značajne starosne razlike.
Ovaj efekat je bio maskiran u bulk merenju. Promena koja se dešava samo u određenim podtipovima može biti razblažena kada ostatak populacije ostane nepromenjen.
Neujednačeni efekti NMN‑a u jajima
Istraživači su potom ispitali miševe kojima je bila data NMN suplementacija. U podskupinama sa visokim membranskim potencijalom i malim mitohondrijama, NMN je pomerio broj kopija mtDNA nazad ka nivoima mladih. Kod velikih mitohondrija, NMN je izazvao suprotan efekat.
Autori to opisuju kao efekat specifičan za podskup, a ne kao uniformno podmlađivanje. NMN nije jednostavno „vratio vreme nazad“ za svaki mitohondrij; čini se da je različite podtipove gurio u različitim pravcima.
Priča o kumulus ćelijama
Studija je takođe obuhvatila kumulus ćelije – granulosa ćelije koje okružuju jajnu ćeliju i metabolički je podržavaju. Ovde su starosne promene bile vidljive u agregatu: broj kopija mtDNA je opao, a membranski potencijal je porastao. Analiza podskupova je pokazala da je pad broja kopija mtDNA uglavnom vođen podskupom sa visokim membranskim potencijalom.
Efekti NMN‑a su ponovo bili podeljeni. U malim mitohondrijama kumulus ćelija, NMN je podigao broj kopija mtDNA iznad i nivoa kod mladih i kod starijih. U velikim mitohondrijama, smanjio je broj kopija ispod starog nivoa. Dakle, nije došlo do vraćanja na „mladu" bazu – u nekim podskupovima NMN je prekoračio mlade vrednosti, a u drugima se pomerio dalje od njih.
Šta ovaj rad ne pokazuje
Rezultat se lako može preterano interpretirati, pa su važne sledeće granice:
- Samo miševi. Istraživanje je rađeno na mišjim oocitima i kumulus ćelijama, a ljudska biologija jajnih ćelija može se razlikovati.
- Nema reproduktivnih ishoda. Studija nije izvestila o stopama trudnoće, rođenjima živih beba, kvalitetu embriona ili kompetenciji jajne ćelije. Opisuje promene na nivou organele, a ne uspeh u reprodukciji.
- Nejasan smer. Pomicanje broja kopija mtDNA ka mladim nivoima u jednom podskupu nije dokaz boljeg funkcionisanja. Prekoračenje mladih vrednosti, ili smanjenje kopija u velikim mitohondrijama, može biti neutralno, korisno ili štetno – studija to ne definiše.
- Mapiranje, ne terapija. Autori postavljaju nalaze kao identifikaciju preciznijih meta za buduća mehanistička istraživanja, a ne kao dokaz terapeutskog benefita.
Sukobi interesa
Ove informacije su relevantne. Dva autora, Woods i Tilly, izjavljuju interes u intelektualnoj svojini opisanoj u nekoliko američkih patenata. Hannah Sheehan je izvršna direktorica i CSO kompanije SauveBio, Inc. Ostali autori nisu naveli sukobe interesa. Objavljivanje sukoba ne poništava nalaze, ali je razlog da se sačeka nezavisna replikacija, naročito u oblasti gde marketing suplemenata često preteče dokaze.
Praktični zaključci za žene koje razmišljaju o NMN‑u
Za žene koje se interesuju za plodnost i dugovečnost, ova studija je intrigantna, ali ne pruža osnovu za konkretnu preporuku.
- Nije dokaz da NMN poboljšava kvalitet jajnih ćelija kod ljudi. Ni jedna od mera u studiji ne odnosi se na začeće ili trudnoću, a rad je na miševima.
- „Podmlađivanje“ je komplikovanije od marketinške priče. Efekti NMN‑a variraju po podtipovima mitohondrija, a ponekad idu u suprotnim pravcima.
- Prvo se posavetujte sa stručnjakom za plodnost. Suplementi mogu da interaguju sa lekovima i planovima lečenja, a vreme uzimanja je ključno u neplodnosti. Reproduktivni endokrinolog može proceniti vaš uzrast, rezervu jajnika i istoriju.
- Budite oprezne prema pojednostavljenim tvrdnjama. Proizvod koji obećava „vraćanje mitohondrija jajnih ćelija" ide dalje od onoga što ovi podaci podržavaju.
Otvorena pitanja
Nekoliko pitanja proizilazi iz ovog rada:
- Pokazuju li ljudski oociti iste skrivene promene podskupova s godinama?
- Koji podtipovi mitohondrija su najvažniji za kompetenciju jajne ćelije?
- Da li su suprotni efekti NMN‑a na velike mitohondrije korisni, štetni ili bez značaja?
- Da li prekomerni porast broja kopija mtDNA u malim kumulus ćelijama ima funkcionalne posledice?
- Da li se ovi pomaci na nivou organele prenose u bolje fertilizacije, razvoj embriona ili rođenje živih beba u životinjskim modelima?
Zaključak
Glavni doprinos studije je metodološki. Posmatranje mitohondrija jedan po jedan otkriva starosne promene koje proseci skrivaju i pokazuje da široko korišćen suplement deluje selektivno na njih. To može oštrije usmeriti buduća istraživanja o starosnoj neplodnosti. Da li će to nekome pomoći u pokušaju začeća, ostaje neispitano.